Sretan stoti rođendan, probiotici

Ove godine slavimo zanimljiv rođendan. Pionirski rad na probioticima započeo je Ilya Ilitch Metchnikov u Parizu, dobitnik nobelove nagrade za medicinu. 1907. godine započeo je istraživanje probiotika i postulirao kako nam oni omugućuju duži i kvalitetniji život. Ipak, pravi rođendan probiotika započinje 1917 godine odličnom idejom njemačkog liječnika Alfred Nißle.

Na brdovitom Balkanu, među njemačkim vojnicima tijekom prvog svjetskog rata identificirao je vojnika koji nije obolio od dizenterije kao svi njegovi ratni drugovi. Vrlo je mudro pretpostavio kako taj vojnik mora imati neku bakteriju koja ga je štitila. I zaista, izolirao je Escherichia coli Stamm Nissle 1917. Ona nas je naučila jako puno. Naučio nas je kako su svojstva probiotika ovisna ne o vrsti, već o SOJU – sjetimo se kako Escherichia coli može biti i opasna, no ovaj soj je potpuno siguran. Naučio nas je kako se takve bakterije mogu oduprijeti na razne načine, kroz kemijski rat, opasnim bakterijama koje napadaju čovjeka. Naučio nas je kako su sve druge Escherichia coli mahom pro-upalne, ovaj soj je protuupalan, što naglašava važnost definicije soja a ne samo vrste.

Premda je medicinska uporaba starija od najstarijeg današnjeg liječnika, tek sada, stotinu godina kasnije, je mikrobiom, naša flora, postao pravi fetiš “high class” medicine, prepuni su znanstveni časopisi naše fascinacije svijeta bakterija u nama – i kako one pričaju s našim epitelom crijeva, imunološkim i živčanim sustavom. U međuvremenu nastali su brojni drugi sojevi, svaki sa svojim karakteristikama.
U čast stotinu godina definiranog soja i genijalne ideje, razbijmo par mitova oko probiotika.
Prvi – probiotici će zamijeniti našu floru. To se ne zbiva premda probiotici mogu kolonizirati crijeva. Probiotici su uglavnom interventni policajci koji uvode red u našu vlastitu floru. Mi imamo svoje bakterije.

Drugi – probiotik mora imati što više različitih mikroorganizama kako bi najviše sličili na našu floru. S obzirom na kompleksnost sastava naše flore, takav probiotik nećemo imati sljedećih stotinu godinu, a i on će morati biti individualiziran. Sve ovisi o cilju i namjeni i neki probiotici imaju samo jedan soj, a neki više.
Treći – uzmi probiotik, bilo koji. Nema veze s proizvođačem. Ima veze sa svojstvima. Neki će biti korišteni kod upalnih bolesti crijeva, neki kod proljeva izazvanim antibioticima, neki za prevenciju infekcija virusima, neki protiv infekcije enterobakterija, a neki protiv kandide ili Helicobacter pylori. Neke ćemo koristiti kod alergijskih bolesti. Danas znamo kako oni imaju jasne funkcije. Doba “uzmi probiotik” je davno završilo.

Četvrti – probiotici se ne smiju davati kod ljudi s oslabljenim imunitetom jer su bakterije pa mogu ući u krv i ubiti pacijenta. Taj stav dan danas znaju propagirati neki stručnjaci. Pravi kvalitetni definirani soj mora imati ispitanu neškodljivost, te se oni ne smiju koristiti samo u nekim ekstremnim slučajevima (primjerice, tijekom presađivanja koštane srži).
Hvala Ilya Ilitch Metchnikov i Alfred Nißle. Nakon stotinu godina tek smo sada na početku. S probioticima smo tek zagrebli površinu.